U novembru 2025. godine, navršiće se 180 godina od otvaranja prvog odjeljenja Osnovne škole u Tivtu. Tivatska opština uputila je 1842. god. predstavku pokrajinskoj komisiji za osnovne škole Dalmacije u Zadru u kojoj moli da joj se dozvoli otvaranje osnovne škole na njenom području. U ovoj predstavci su stanovnici ove opštine zahtijevali da im se dozvoli škola na narodnom jeziku, pa je to i uzrok sto je ova molba šetala pune tri godine od Okružnog načelstva u Kotoru do Pokrajinske komisije za osnovne škole u Zadru, ili kako se službeno zvala "I. R. Inspettorate in Capo nell' Organizz. delle Scuole Elementari di tutta la Dalmazia".

1845. god., na ponovljenu interevenciju predsjednika tivatske opštine dozvoljen je rad osnovnoj školi u Tivtu i to na italijanskom jeziku. 19. novembra 1845. god. poslije uobičajenog bogosluženja, počela je nastava u maloj crkvenoj kući u kojoj je bilo tada i sjedište opštine. Prvi učitelj tivatske opštine bio je Jakov Zarbarini, tadašnji sekretar opštine. Za rad u školi opština je plaćala Zarbariniju sto fijorina godišnje. Školu je prve školske 1845/1846 god. pohađalo 28 učenika i to samo muškaraca jer žensku djecu nije niko htio slati u školu. Nastava se do 1869. god. održavala na italijanskom jeziku. Poslije Zarbarinija Tivćani biraju za učitelja tadašnjeg župnika Don Nika Zoti. Donošenjem Temeljnog zakona o školstvu 1869. god. u Austriji, kao i Pokrajinskog zakona 1870. god. uvodi se na teritoriji čitave Dalmacije obavezno školovanje djece oba pola. Pošto je broj djece bio sada znatno veći, to je škola morala iz tijesnih crkvenih prostorija preseliti u privatnu novopodignutu kuću Antona Goluba, pa je te 1875. god. otvoreno i drugo odjeljenje škole. Tek 1893. god. otvoreno je još jedno odjeljenje za žensku djecu, a za učiteljicu je postavljena Ana Žeželjić, supruga tadašnjeg učitelja Antuna Žeželjica.Mjeseca novembra 1898. god. dovršena je nova školska zgrada koja je počela da se gradi 1890. god. na inicijativu učitelja Žeželjica. Žeželjic je kao mlad učitelj osnovao orkestar i zalagao se za kulturno zabavni život u Tivtu. Pri ovoj školi službovao je i Mirković Ivo iz Budve, koji se uspješno bavio književnošću i muzikom, a poslije njega, Krsto Markovic iz Gornje Lastve. Marković je poznat kao pjesnik, pisac domaće istorije i beletristike. 1920. god. dolazi za upravitelja škole, tada vec četvororazredne, Šime Rajčevic iz Tivta. Rajčević se odlikovao naročitim poznavanjem muzike, a nadasve je bio uzoran pedagog i škosli radnik. Njegovim zalaganjem otvorena je 1926./27. godine Mješovita građanska škola u Tivtu. Prvi upravitelj ove novootvorene škole bio je Petar Brinic iz Krtola, a zatim Drago Milović, dotadašnji nastavnik Učiteljske škole u Herceg Novom. Pošto su prostorije Osnovne škole bile tijesne, to je 1929. godine otpočela gradnja drugog krila postojeće školske zgrade u kojem je smještena i Građanska škola. Građanska škola je uspjela da prikupi lijep broj vrlo sposobnih i oduševljenih prosvjetnih radnika, pa je odmah, iako mlada školska ustanova, izašla na glas. Za vrijeme italijanske okupacije okupatorske vlasti su odmah internirale tadašnjeg upravitelja Drecuna, kao i mnoge nastavnike, a na njihovo mjesto dovele svoje ljude, mahom fašiste. Okupatorski nastavnici su uništili veliki dio školske arhive, kao i priličan broj bogate đacke i nastavničke biblioteke. Poslije oslobođenja Osnovna škola je odmah počela sa radom. U novim uslovima škola se počela pravilno razvijati; koristeći sve blagodeti koje uživa prosveta u slobodnoj socijalističkoj državi. Škola nosi ime Draga Milovića, njenog dugogodišnjeg direktora koga su Njemci strijeljali na Troici 17. decembra 1943. godine.